Novčanik se napuni, ali nam je duša prazna

USK

Novčanik se napuni, ali nam je duša prazna

Poslodavci iz Krajine ističu da političari brinu samo o onima koji oko njih titraju, dok BiH ostaje bez radnika, a djeca rastu bez očeva koji hljeb zarađuju u Njemačkoj

Nastavi li se odlazak stanovništva ovim tempom, u Bosni i Hercegovini doći će do nestašice radnika. Čak i firme koje su registrovane u domovini, a rade na stranim tržištima, imaju poteškoće prilikom pronalaska kadra.

Nameti su problem

- Danas na Elektrotehničkom fakultetu u Bihaću nemamo nijednog inžinjera kojeg bismo mogli zaposliti, nijednog! Svi odoše vani. Tražili smo od prodekana da nam četvoricu odvoji, koje bismo stipendirali da bi radili kod nas. Nismo dobili nijednog i to najbolje govori šta će biti sutra i šta će biti za pet godina, kazao nam je Sabahudin Blažević iz Bihaća, čija kompanija VS Trend zapošljava oko 500 ljudi na radilištima u Njemačkoj, Italiji, Kataru.

I vlasnik firme Kolmix Nedžad Mezildžić je nedavno u Oslobođenju upozorio vlasti u BiH da država koja nema narod, neće imati kome da uvodi ni akcize, a putevi koji se grade bit će prazni, jer se neće imati ko po njima voziti.

Na komentar da ljudi odlaze iz BiH jer su zagarantovani minimalci 400 KM i po nekoliko puta manji od onih u inostranstvu, ovaj poslodavac i za to krivi vlast.

- Izvršne vlasti rade na povećavanju standarda života samo radnika organa uprave, dakle onih koji titraju oko njih. Sve ostalo su prepustili na milost i nemilost. Nije problem minimalac, nego su to oporezivanje toplih obroka i parafisikalna davanja na dohodak. To je strašno šta mi privrednici trpimo, kazao nam je Nedžad.

A nije velika sreća ni otići raditi u inostranstvo. Nije to život ni uspjeh kakav bi bio sladak da je u svojoj domovini moguć. Zatim, velika promjena se dešava uz ogroman napor i nije nikome lako ustati i tek tako otići iz zemlje. Ali, najteža stvar od svih, odluka na kojoj se sve lomi, rastanak je od svojih voljenih.

Safet Ćosić iz Jajca upravo je nakon božićnih praznika otišao u Njemačku, da bi tamo otkrio da je stigao slomljenog srca.

U džepiću je pronašao pisamce svojih djevojčica. Predškolskog uzrasta su, previše su male da shvate, ali je njihova ljubav čista.

U pisamcu piše: “Babo, volimo te puno. Sretan ti odlazak. Puno nam je žao što ideš. Volimo te puno. Tvoja Lejla i Džejla”. Ispod ispisanih, a tek naučenih slova, još stoji i crtež, tužne djevojčice, možda i mame, sa oblakom iza ili suncem plave boje.

Safetovo srce se skupilo, tužnih očiju nam pokazuje pismo i kaže: “Hvala, državo, ni za šta!”.

Priča nam da je prošle godine otišao u Njemačku da radi, da pruži nešto familiji.

- Vratio sam se u vrijeme ovih praznika, bio kratko ovdje i opet za Njemačku. Tačnije, sinoć sam ostavio majku, oca, ženu i dvoje djece. I svaki rastanak sve je teži, govori nam Safet.

Na pitanje šta je našao da radi u Njemačkoj, kaže bauštel, šta i svaki Bosanac nađe.

- Lijepo se zaradi, ali je duša prazna, kaže Safet.

Ističe kako ima mogućnost, odnosno da može raditi na tome da prebaci ženu i djecu u Njemačku, ali za sada izbjegava tu opciju. Ne želi ih odvojiti od dide i majke, od prirodnih ljepota domovine.

- Postoje šanse, al’ neću svoju djecu da strpam u ove zidine iz njihovog lijepog Jajca. U Njemačkoj su ljudi kao roboti, ovdje je bitan samo euro i ništa više, kaže Safet.

Zapravo, ne bi ni on bio u Njemačkoj da je u domovini barem malo bolje, da se može zaraditi za skroman život.

Rastanak boli

- Bavio sam se malinama i da je ostalo kako treba, moglo se živjeti, ali su prošle godine uspjeli i to da sruše, priča nam Safet.

Mnoge greške naših vlasti, pa i u slučaju sa proizvođačima malina, teško je ispraviti kada je šteta učinjena. Safet sada našim vlastima ne bi vjerovao ni kada bi mu osigurale potrebne uslove niti bi se vratio u borbu kakvu je već prošao u domovini.

A opet, želi da mu djeca odrastaju u lijepom Jajcu. To što ga boli rastanak sa djecom, pretrpjeće. A koliko to boli njega i sve one koji odlaze iz domovine, kao i one koji ih ovdje čekaju, znaju samo oni.

- Ekonomskih migracija oduvijek je bilo, evo i sad ih ima. I ja sam odgovoran zato što mnogi od njih nalaze radna mjesta u Njemačkoj, otvorio sam im to tržište još 2013. godine i ja sam jako ponosan na to kad ljudi koji nemaju novca, nezaposleni, nađu posao u inostranstvu. A Vlada, odnosno političke strukture u BiH su krive što im nisu omogućile atmosferu da ostanu ovdje, ispričao nam je Bišćanin Sead Kozličić, koji već 26 godina živi i radi u Stuttgartu, te pomaže i drugima da odu.

A sve je manje onih koji u Krajini i BiH lijepo žive i žele da ostanu.

Fahrudin Bender

IZVOR: oslobodjenje.ba Objavljeno na dan 15.01.2018 - 20:14

Dodaj komentar na ovu vijest

Marketing Info

Postani Facebook fan Biscani.ba

Klikni "Sviđa mi se" i postani naš fan. Najbrže informacije iz Bihaća, lijepog grada na Uni.

Marketing Info