Sjećanje na Musu Ćazima Ćatića, velikog bh. pjesnika

LIK I DJELO

 Sjećanje na Musu Ćazima Ćatića, velikog bh. pjesnika

Musa Ćazim Ćatić je jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika, kojeg se ovih dana prisjećamo povodom godišnjice rođenja.

Kako je gadno ulizica biti i drugom smradne cjelivati stope! Kako je gadno, proseć suze liti, da tuđi skutovi u njima se tope – kako je gadno rob ljudima biti!

Napisao je Musa Ćazim Ćatić u pjesmi "Moja ispovijest". Već iz ovih stihova se vidi spisateljsko umijeće ovog čovjeka koji se smatra jednim od najznačajnijih pjesnika u historiji Bosne i Hercegovine.

Početak književne karijere

Ćatić je rođen 13. marta 1878. godine u Odžaku. Nakon smrti oca se sa majkom seli u Tešanj. Nije želio ići u vojsku te sa 20 godina odlazi u Istanbul (tadašnji Carigrad). Ubrzo mu ponestaje novca kojim je trebao namiriti osnovne životne potrebe i vraća se u domovinu. Ipak biva poslan na služenje vojnog roka. To je obavio u Tuzli i Budimpešti. Već u tom ranom periodu svog života počinje pisati za "Bosansku vilu".

"Bosanska vila" je jedan od najstarijih časopisa u Bosni i Hercegovini. U njemu su objavljivani zabavni i književni sadržaj. Iako je pokrenut od strane Učiteljskog zbora Srpske škole u Sarajevu, za njega su pisali saradnici svih vjeroispovijesti. Časopis je nastojao promovisati toleranciju, demokratiju i "zdrav" način razmišljanja.

Utjecaj hrvatskih pjesnika

Odlučuje se na ponovni odlazak u Carigrad. Nakon dodatnih problema sa finansijama, dolazi u Sarajevo. Iz Sarajeva odlazi u Zagreb kako bi pohađao Pravni fakultet. Tu upoznaje svoje savremenike: Tina Ujevića i Antuna Gustava Matoša. Ove ličnosti su izuzetno zaslužne za razvoj hrvatsku književnosti. Međutim, njihove živote su, osim pjesničkog stvaralAštva, obilježile i borbe sa porocima. Bili su boemi. Takav je postao i Ćatić. Patio je zbog ljubavi, o kojoj je stalno pisao.

Vraća se ovamo jer je, po ko zna koji put, bio na rubu siromaštva. Doprinio je radu "Sarajevskog lista", prvih službenih novina u Bosni i Hercegovini nakon što je Austro-Ugarska zauzela.

Vrhunac stvaralaštva

Borba sa samoubilačkim mislima je tinjala u njemu. Međutim, nije se predao. Postaje urednik časopisa "Biser", koji je bio namijenjen muslimanskom stanovništvu. Objavljuje poeziju, kritiku i eseje.

Postoji samo jedna njegova zbirka pjesama. Neke od njih su: "Na novo ljeto", "Vizija", "Ja n'jesam sanjar", "Bosna žubori", itd.

Početkom Prvog svjetskog rata, 1914. godine, je opet "otjeran" u vojsku. U Mađarskoj je obolio od turbekuloze od koje godinu dana poslije i umire.

"Ja mrzim one što pred drugim puze,

I mrzim liske, što ništa ne rade.

I svakog, ko se okiva u uze

Od predrasuda i ko laskat znade,

I sve alčake, što pred drugim puze"


Dodaj komentar na ovu vijest